Gde konkurisati kao pravnik sa položenim pravosudnim ispitom - kompletan vodič
Detaljan pregled mogućnosti zapošljavanja za pravnike sa položenim pravosudnim ispitom. Saznajte kakvi su uslovi u bankama, kod javnih beležnika, izvršitelja, u advokaturi i privatnim kompanijama, kao i kolike su plate i šta poslodavci traže.
Kada se završi mučan proces polaganja pravosudnog ispita, pred velikim brojem mladih kolega otvara se još veće pitanje: gde konkurisati i kako doći do posla koji donosi pristojnu zaradu i normalne uslove rada. Iskustva pokazuju da ponuda postoji, ali da su očekivanja poslodavaca često rasplinuta, a konkurencija izuzetno velika. U ovom tekstu pokušaćemo da damo što jasniju sliku sektora koji trenutno zapošljavaju pravnike sa položenim pravosudnim ispitom, kao i onih koje je, po svedočenjima mnogih, bolje zaobići.
Bankarski sektor - siguran put do stabilnih primanja
Banke su jedna od najčešćih destinacija pravnika koji traže posao. Iako se često misli da je za ulazak potrebna debela veza, iskustva govore da se u velikim bankarskim sistemima, kao što su Komercijalna banka, Unikredit, Intesa, Raiffeisen i druge, do konkursa može doći i samostalnim prijavljivanjem. Posebno se izdvaja podatak da su plate u Intesi visoke, što potvrđuju brojne kolege koje su tamo zaposlene. Početne pozicije u bankama kreću se od 40.000 do čak 90.000 dinara, u zavisnosti od iskustva i pregovaračkih sposobnosti.
Pravnik u banci najčešće se bavi ugovorima o kreditima, instrumentima obezbeđenja, kupoprodajom nepokretnosti, akreditivima, stečajnim postupcima i unapred pripremljenim reorganizacijama. Zadužen je i za analizu projekata izgradnje, devizno poslovanje klijenata, kao i za praćenje propisa Narodne banke Srbije. Iako posao podrazumeva dosta formalnih procedura i komunikaciju sa kreditnim odborom, onima koji vole strukturu i stabilnost, bankarsko okruženje pruža visok stepen sigurnosti i mogućnost napredovanja kroz promenu radnog mesta unutar same banke.
Međutim, nije sve idealno. U bankama se često radi duže od uobičajenog radnog vremena, a povratak kući posle 18 ili 19 časova nije redak slučaj. Konkurencija je konstantna, rad pod pritiskom izražen, a međuljudski odnosi mogu biti opterećeni hijerarhijom. Ono što banke najčešće zahtevaju jeste odlično poznavanje engleskog jezika, visok prosek na fakultetu i završene studije u roku, kao i spremnost na timski rad i prilagodljivost. Zanimljivo je da mnoge banke ne otkrivaju plate zaposlenih čak ni međusobno, već svako ima svoj dogovor, što može biti i prednost i mana.
Javni beležnici (notari) - primamljiva opcija sa skrivenim zamkama
Rad u kancelariji javnog beležnika često se pominje kao posao iz snova za pravnike sa položenim pravosudnim ispitom. Sviđa se što deluje dinamičnije od državne uprave, ali manje haotično od advokature. Iskustva su podeljena: dok jedni hvale početnu platu od oko 45.000 do 60.000 dinara (a kasnije i više), drugi ističu da je često reč o prijavi na minimalac i radu koji daleko prevazilazi opis radnog mesta.
Pomoćnik ili saradnik u beležničkoj kancelariji obavlja najraznovrsnije poslove - od sastavljanja zapisnika, preko kopiranja i slanja pošte, do složenijih pravnih radnji. Nažalost, bez preporuke ili prethodnog poznanstva, teško je uopšte doći do razgovora, jer beležnici mahom angažuju osobe iz svog okruženja ili one koje su im preporučili kolege advokati i sudije. Ipak, zabeleženi su i primeri gde se do posla došlo direktnim obraćanjem kancelariji, ostavljanjem CV-ja i srećom.
Ono što mnoge brine jeste nedostatak slobodnog vremena. Radno vreme često nije fiksirano, prekovremeni rad je uobičajen, a slobodni dani i bolovanja se uzimaju samo kada je baš nužno. Zato, iako plata može biti pristojna, mnogi nakon nekog vremena postaju svesni da su žrtvovali privatni život. Postavlja se i pitanje isplativosti polaganja javnobeležničkog ispita, jer je broj notarskih mesta ograničen odlukom ministarstva i često se unapred zna ko će ga zauzeti.
Izvršitelji - rudnik posla sa bednom početnom platom
Izvršiteljske kancelarije su poslednjih godina postale mesto velike fluktuacije pravnika. Oglasi se pojavljuju redovno, ali informacije o platama su vrlo raznolike i često obeshrabrujuće. Prema svedočenjima, početne plate pomoćnika izvršitelja kreću se od oko 25.000 do 35.000 dinara, pa čak i za kandidate sa položenim pravosudnim ispitom. Tek nakon nekoliko meseci, ako se izvršitelj zadovolji radom, može se očekivati povećanje na 50.000 ili više. Zamenici izvršitelja i oni sa više iskustva mogu računati i na 70.000 dinara i više, ali je put do toga vrlo težak.
Posao je pretežno terenski i podrazumeva česte izlaske na lica mesta radi popisivanja imovine, uz obaveznu pratnju policije. Mnogima je to psihički i fizički iscrpljujuće, naročito kada se radi o prinudnim radnjama. Osim toga, količina predmeta je ogromna, a odgovornost velika. Važno je napomenuti da su, prema poslednjim izmenama zakona, svi izvršitelji bili u obavezi da polože pravosudni ispit do kraja ove godine, što bi moglo da poveća potrebu za pravnicima sa tim kvalifikacijama, ali ne garantuje i bolje plate.
Jedna česta zamerka jeste to što izvršitelji često angažuju pripravnike preko Nacionalne službe za zapošljavanje, koji su subvencionisani, pa im se ne isplati da plaćaju diplomiranog pravnika sa pravosudnim. Zbog toga se u ovim kancelarijama neretko sreću mladi bez iskustva, što dodatno obara cenu rada.
Advokatura - samostalni put pun izazova
Za mnoge je advokatura kruna pravničke karijere. Međutim, pokretanje sopstvene advokatske kancelarije zahteva značajna finansijska sredstva i ogromnu hrabrost. Samo upis u Advokatsku komoru košta oko 4.000 evra, a tu su i troškovi zakupa prostora, opremanja, doprinosa, članarine, komunalija i drugih dažbina. Procene govore da je za pokrivanje osnovnih troškova u prvim mesecima potrebno najmanje 1.000 evra mesečno, dok se prihodi teško stvaraju dok se ne izgradi klijentela.
S druge strane, rad u većoj advokatskoj kancelariji kao saradnik može biti dobra odskočna daska. Početne plate se kreću od 40.000 do 80.000 dinara, a sa napredovanjem mogu dostići i mnogo veće cifre. Najveće kancelarije, poput onih koje se rangiraju na listama kao što su Legal 500 i Chambers, traže visok prosek, odlično znanje engleskog jezika, dodatne aktivnosti tokom studija i spremnost na iscrpljujuće radno vreme. Nije retkost da se ostaje do kasno u noć, a proces selekcije podrazumeva i nekoliko krugova testiranja - od inteligencije i ličnosti, preko pravnog engleskog, do konkretnog rešavanja slučajeva iz privrednog prava.
Za one koji žele da se upišu u komoru, ali nemaju početna sredstva, postoji mogućnost da se zasnuje radni odnos kao saradnik u advokatskoj kancelariji pa da se, tokom vremena, uz pomoć kancelarije ili sopstvenu uštedu, upišu u komoru. Neke kancelarije čak pokrivaju troškove upisa, uz obavezu ostanka na radu određeno vreme. Međutim, takvi aranžmani nisu pravilo i treba ih pažljivo ugovarati.
Važna napomena: iako se često priča da advokati sjajno zarađuju, realnost je drugačija za početnike. Veliki broj pripravnika radi za platu od 10.000 do 20.000 dinara, a neki su primorani da volontiraju kako bi odradili obavezni pripravnički staž. Tek nakon više godina mukotrpnog rada, sticanja iskustva i izgradnje mreže kontakata, dolazi se do ozbiljnijih primanja.
Osim toga, advokatura je postala pretrpana poslednjih godina - broj upisanih u komoru se utrostručio zbog opšte nezaposlenosti, što dodatno otežava pozicioniranje na tržištu. Ipak, kolege koje su se odlučile na ovaj korak ističu da je osećaj samostalnosti i bavljenja suštinom prava ono što ih pokreće uprkos svim teškoćama.
Privatne kompanije i korporacije - širok spektar prilika
Rad u pravnoj službi velike kompanije ili međunarodne korporacije nudi solidnu platu, fiksno radno vreme i mogućnost napredovanja. Međutim, i ovde su iskustva vrlo različita. Dok neki hvale platu od 70.000 dinara i odlične uslove, drugi se suočavaju sa zaradama jedva većim od 35.000 dinara.
Korporativni pravnik se bavi sastavljanjem i revidiranjem ugovora, rešavanjem radnopravnih odnosa, pravnim aspektima javnih nabavki, privrednim prestupima, pa čak i krivičnim stvarima u vezi sa poslovanjem. U nekim firmama pravnik je zadužen i za deo ljudskih resursa, pa se bavi odlukama o godišnjim odmorima, platama i svim aspektima od zasnivanja do prestanka radnog odnosa.
Veliki broj domaćih i stranih firmi traži pravnike sa položenim pravosudnim ispitom i dobrim poznavanjem engleskog jezika. Posebno se često pominju kompanije poput Heinekena, Carlsberga, Telenora, Ratka Mitrovića i druge. Uslovi u njima variraju, ali je zajedničko to da se ceni iskustvo, a da se na razgovorima često provlači pitanje očekivane plate. Iskustva govore da, kada se traži 60.000 ili 80.000 dinara za ozbiljniju poziciju, reakcije poslodavaca mogu biti od neprijatnog čuđenja do momentalnog prekida komunikacije.
Jedna od najvećih zamerki na rad u privatnim firmama jeste često rad subotom. Za mnoge je to neprihvatljivo, pogotovo uz malu platu. Izuzeci postoje, ali je važno odmah tokom razgovora postaviti pitanje o radnom vremenu, jer su neki poslodavci spremni da ponude fiksno radno vreme od ponedeljka do petka, dok drugi računaju na šestodnevni rad.
Takođe, fluktuacija zaposlenih u nekim firmama može biti znak loših uslova. Ako se za istu poziciju često ponavljaju oglasi (na primer, Knez Petrol, koji često traži pravnika iako ih zapošljava tek nekoliko), to može ukazivati na veliku rotaciju, što nikako nije dobar znak. S druge strane, ima firmi koje baš neguju stabilnost i gde se zaposleni zadržavaju godinama.
Tehnički pregledi i registracija vozila - nužno zlo ili prilika za preživljavanje
Posao pravnika na tehničkom pregledu i izdavanju registracionih nalepnica jedan je od najkontroverznijih. Mnogi ga smatraju potpuno neprikladnim za diplomiranog pravnika, jer je izuzetno monoton i podrazumeva obavljanje poslova koji nemaju veze sa pravom. Plate se kreću od 26.000 do 50.000 dinara, u zavisnosti od firme i lokacije. U nekim slučajevima poslodavci nude početnu platu od 35.000, a obećavaju povećanje nakon godinu dana na 42.000.
Iskustva onih koji su radili na ovom mestu su uglavnom negativna - osim izdavanja nalepnica, često se radi i kao kurir, čistačica ili kelner, a od pravnika se očekuje da bude „dobar radnik za sve“. Jedna od najvećih mana jeste rad u dve smene i subotom, što dodatno opterećuje privatni život. Za mlade pravnike koji nemaju drugog izbora, ovaj posao može biti privremeno rešenje, ali je realnost da se iz njega teško izlazi i da malo toga doprinosi pravničkom iskustvu.
Državna uprava, katastar i pravosudni organi - sigurnost i niske plate
Rad u državnim institucijama i dalje nosi određenu dozu sigurnosti, ali su plate često ispod proseka. U katastru nepokretnosti pravnici sa pravosudnim zarađuju oko 32.500 do 40.000 dinara (sa uključenim prevozom), uz stalnu buku, gužvu i rad na šalteru. Neretko se radi po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima, a za stalno zaposlenje je potrebno više godina iskustva ili veza.
Sudski saradnici prolaze nešto bolje - početna plata sa putnim troškom i stimulacijom je oko 52.000 dinara, a nakon pet godina i prelaska na mesto višeg sudijskog saradnika, može se računati na više od 70.000 dinara. Ipak, do pozicije sudije se teško dolazi, a priče o nameštanju i partijskoj pripadnosti su nažalost i dalje prisutne. Zato oni koji biraju ovaj put često odlučuju da ostanu na saradničkom nivou i ne ulaze u borbu za izbor.
Pravosudna akademija je viđena kao šansa za one koji žele da uđu u tužilaštvo ili sudstvo, ali i tu su utisci podeljeni. Dok jedni ističu da je to najsigurniji način da se dođe do posla u pravosuđu, drugi napominju da ni polaznici akademije nemaju zagarantovan izbor za zamenika tužioca ili sudiju, što celu priču čini upitnom. U međuvremenu, mnogi nastavljaju da volontiraju ili rade kao sekretari u školama za platu od 42.000 dinara, nadajući se boljoj prilici.
Kako se pripremiti za proces traženja posla - praktični saveti
Na osnovu brojnih iskustava, izdvaja se nekoliko ključnih tačaka na koje treba obratiti pažnju:
CV mora biti besprekoran i prilagođen svakom poslodavcu. Isticanje proseka na fakultetu, dodatnih aktivnosti, volontiranja i konkretnih rezultata može biti presudno. Preporuke na papiru i dalje igraju važnu ulogu, a ne treba zanemariti ni mogućnost da se prilikom prijave kontaktira direktno odgovorna osoba.
Poznavanje engleskog jezika više nije prednost, već obaveza. Većina ozbiljnih kompanija, banaka i advokatskih kancelarija traži fluentan engleski, a testovi na razgovorima obuhvataju i pravne termine i svakodnevnu komunikaciju. Priprema se isplati, jer od toga može zavisiti dalji tok selekcije.
Realno postavite očekivanja o plati. Dok je za početnika sa malo iskustva 40.000 do 50.000 dinara realno, za nekoga sa pet i više godina rada i položenim pravosudnim, potpuno je opravdano tražiti i 80.000 dinara. Problem nastaje kada poslodavci odbijaju da plate adekvatno, pa se sami kandidati ponekad odlučuju da umanje svoje reference i sakriju položen pravosudni kako bi dobili posao, što dugoročno šteti celoj profesiji.
Nemojte zanemariti manje gradove i alternativne opcije. U provinciji je danas pristojna plata i zdravstveno osiguranje često jedini cilj, pa se mnogi zadovoljavaju poslovima ispod svojih kvalifikacija. S druge strane, otvaranje samostalne advokatske kancelarije u manjem gradu može biti isplativije, jer je manje troškova i manja konkurencija.
Iskoristite bivše kolege, profesore i poznanstva. Iako to mnogima nije prirodno, realnost je da je veliki broj dobrih poslova popunjen preko preporuke i pre nego što se oglas pojavi na Infostudu. Stoga ne treba oklevati da se pošalje CV svim notarima u opštini, da se pozove bivši principal ili da se iskoristi prilika za susret sa nekim iz struke na seminaru ili obuci.
Šta izbegavati - iskustva koja upozoravaju
Osim birajuće prirode nekih poslodavaca, važno je obratiti pažnju i na sledeće:
Poslovi gde se radi i subota, a plata je minimalna retko su vredni truda, osim u slučaju nužde. Radno vreme od samo osam sati, pet dana u nedelji, postaje luksuz koji mnogi ne mogu da priušte sebi i svojoj porodici. Podjednako je važno da se odmah na razgovoru postavi pitanje o prekovremenom radu i da li se on plaća - ako poslodavac izbegava odgovor, to je loš znak.
Firme koje često ponavljaju oglase za istu poziciju verovatno imaju problem sa zadržavanjem zaposlenih. Razlog može biti niska plata, loši međuljudski odnosi ili iscrpljujući rad. Zaključiti sami treba da li ste spremni na takav rizik.
Ponude gde se prijava vrši na minimalac, a ostatak na ruke nisu retkost, ali dugoročno štete i zaposlenom (manji staž, manji doprinosi za penziju) i državi. Ukoliko je moguće, treba insistirati na potpunoj prijavi na pun iznos plate.
Izvršiteljske kancelarije koje nude platu od 25.000 dinara definitivno nisu mesto za osobu sa položenim pravosudnim ispitom. Iako je posao u toj oblasti tražen, takve zarade su uvredljivo niske i ne pokrivaju ni osnovne troškove života, posebno u gradu.
Zaključne misli - ima nade, ali treba mudro birati
Iako deluje obeshrabrujuće, istina je da dobrih poslova za pravnike ima, samo ih treba uporno tražiti. Ključ je u tome da se ne gubi vreme na pozicije koje ne donose ni profesionalno napredovanje ni finansijsku sigurnost. Banke i veće korporacije ostaju najbolji izbor za one koji žele redovnu platu i jasan put ka napredovanju, dok advokatura nudi najviše slobode, ali i najveće početne teškoće. Javni beležnici i izvršitelji su tu negde između - privlače obećanjima, a često razočaraju uslovima.
Na kraju, možda je najvažnije zapamtiti da nigde ne piše da diploma i položen pravosudni garantuju posao. Na svakom od nas je da se dokaže, da ne pristaje na potcenjivanje i da, ukoliko treba, hrabro krene samostalnim putem. Sreća prati hrabre, a u vremenu kada se i najteži ispiti polažu, vaše mesto pod suncem sigurno postoji - samo ga treba pronaći.